Sport je važna ljudska aktivnost. Garancija je zdravijeg životnog stila, potiče fizički i psihički razvoj i u nekoj mjeri je zaštita od negativnih utjecaja društva (droge, kriminala). Zbog toga roditelji svoju djecu usmjeravaju u sport. Samoj djeci i mladima on omogućava zanimljiva putovanja, sklapanje prijateljstava i zabavu.

Nadalje, tu je i njihova motivacija da uče nove i unaprijede već usvojene sportske vještine, te da uživaju u izazovu sportskog nadmetanja. Ipak, sami smo svjedoci da mladi ne ustraju uvijek u sportu, a najčešći razlog je taj što se prenaglašava pobjeđivanje, više pažnje posvećuju se u tom trenutku sposobnijima, ostali se osjećaju zanemareno i zapostavljeno, čak i neuspješno, te odustaju od sporta. Takvo naglašavanje uspjeha povećava napetost, anksioznost i stres kod djece, često tako velik da se djeca ne znaju nositi s njime, pa je i to razlog odustajanju. Oni koji pak ostanu u sportu, mogu već vrlo rano razviti neadekvatne načine kako se nositi sa svim tim simptomima, koji ih mogu pratiti do kraja sportske karijere i umanjiti užitak bavljenja sportom.

Što ih motivira ?

Generalno, ljudi nastoje održati optimalnu razinu fiziološkog uzbuđenja. Postoje individualne razlike u intenzitetu fiziološkog uzbuđenja koje se doživljava kao optimalno, kao i načini na koje ih nastojimo održavati. Neke osobe optimalan nivo postižu bavljenjem ekstremnim sportovima. Oni spadaju u skupinu osoba koje traže uzbuđenje i avanture (engl. thrill and adventure seeking).

Često možete čuti kako je agresivnost problem sporta, a posebno navijača. Uz ovaj pojam često se veže i nasilje. No treba imati na umu da oni nemaju isto značenje. Agresija uključuje akciju s ciljem da se nekoga fizički ili psihički povrijedi, a nasilje reprezentira tu akciju.

Koliko ima agresivnosti u sportu ?

Možemo reći da se sportovi razlikuju po agresivnosti. Postoje tri kategorije u koje bi se mogla svrstati agresivna ponašanja u sportu: