| Vedran Tuta Taekwon-do |
|
Zovem se Vedran Tuta. Bavim se borilačkim sportom, Taekwon-do. Tijekom sportske karijere imao sam problem koji se manifestirao prije početka natjecanja u vidu nervoze i straha. Taj strah je teško bilo opisati, ali upravo on me sputavao u mojoj izvedbi i bio razlogom mojih sportskih neuspjeha. Aktivno sam se počeo natjecati sa 16 godina. Prije svake borbe osjećao sam strah, nervozu i pritisak najčešće u predjelu prsa. U narednom periodu osvajao sam medalje, ali najčešće su to bila 2. i 3. mjesta. U to vrijeme bio sam svjestan da moram poboljšati fizičku pripremu da bih postao prvak.
Mislio sam da moram naporno trenirati a prvo mjesto će kad tad doći. Međutim to se nije dogodilo. Na natjecanja na kojima sam sudjelovao shvatio sam da moji rezultati ne ovise samo o fizičkoj pripremi. Moji treneri su bili mišljenja da borac vremenom očvrsne i bude sigurniji u sebe te taj strah nestane. Nikad s njima nisam govorio o strahu ili tremi, zapravo nikad o tome nismo detaljno pričali. U 23. godini života odlučio sam potražiti pomoć od stručne osobe jer sam fizičku pripremu doveo do savršenstva. Upoznao sam Anđelka Boticu kojem sam spomenuo svoj problem i on mi je spremno pomogao. Od samog početka naše suradnje neizmjerno sam mu vjerovao jer je uvijek govorio istinu koju ja nisam prihvatio. Radili smo jedanput tjedno, a u vrijeme natjecanja i češće. Shvatio sam da je moj problem strah od „batina“ protivnika i pomisao da ću biti fizički povrijeđen. S tim dolazi i osjećaj boli, fiziče boli, na koji nisam bio spreman. Anđelko Botica me vodi demistificiranju te boli sa samim sobom te strahom od boli. Strah će uvijek biti prisutan prije natjecanja i on je pozitivan, međutim njega sam naučio na natjecanju pretvoriti u svoju prednost na način da sam uvijek bio svjestan svoje snage, kako fizičke tako i psihičke. Moj problem je bio da nisam sebi u potpunosti vjerovao i da sam bio skeptičan. Također sam vježbama uklonio strah od protivnika koji bi svojom visinom i fizičkim atributima djelovao kao nepobjediv protivnik. Sve je to naravno bila neistina u kloju me je Anđelko naučio i pokazao da treba vjerovati sebi.Jedna od posebnih uspjeha u radu sa sportskim psihologom Anđelkom Boticom, istaknuo bi natjecanja u specijalnim tehnikama. Od 2003. do 2005. godine bio sam prvak Hrvatske u specijalnim tehnikama. U toj disciplini potrebno je skočiti i slomiti dasku na određenim visinama nožnim tehnikama. To mogu izvoditi uglavnom razgibani i tehnikom nadareni borci, što ja nisam bio. Uvijek sam ih želio izvoditi, ali sam bio svjestan da teško mogu nastupati za Hrvatsku reprezentaciju u pojedinačnoj konkurenciji. Međutim velikom psihološkom pripremom uspio sam na visinama preko 260 cm, o kojima sam samo mogao sanjati izvesti navedene tehnike, te tako postao višestruki prvak Hrvatske u specijalnim tehnikama i nastupao u pojedinačnoj konkurenciji za Hrvatsku reprezentaciji na europskim i svjetskim prvenstvima. Rezultati:
|
