Svi sportaši mogu reći da u nekim situacijama imaju veću, a u nekim manju tremu. Da im je na natjecanju nekad lakše, a nekad teže. Također je ustaljeno mišljenje da je na treningu puno lakše nego na natjecanju. Onda se postavlja pitanje koja je razlika između natjecanja i treninga?! Obično su odgovori svrstani u sljedeće kategorije:

• jer je natjecanje važnije od treninga, 
• jer je veći pritisak zbog gledatelja,
• jer se na natjecanju osvajaju bodovi, medalje, a na treningu ne, itd.

Nakon toga slijedi pitanje koja je razlika između onoga što sportaši rade na treningu i onoga što bi trebali raditi na natjecanju? Nema razlike!!! Npr. za vježbanje slobodnih bacanja na treningu treba vam koš, lopta i košarkaš, za bacanje slobodnog bacanja u zadnjoj sekundi utakmice pri rezultatu 67:67, treba vam koš, lopta i košarkaš.

Važnost i pritisak u ovom slučaju stvara košarkaš INTERPRETACIJOM situacije u kojoj se našao. Vjerojatno je na treningu bacao stotine, možda i tisuće slobodnih bacanja, bez važnosti i bez pritiska.

Cilj je psihološke pripreme naučiti sportaša kako se nositi sa „važnosti“ i „pritiskom“ odnosno na koji način interpretirati pojedine situacije u kojima se sportaš može naći.

Promjenom načina razmišljanja stvoren je jedan preduvjet za optimiziranje napetosti i dovođenje sportaša u stanje „pozitivne treme“. Drugi preduvjet je smanjenje tjelesne napetosti (napetost mišića, ubrzan puls, ubrzano disanje...) koje se postiže relaksirajućim tehnikama (duboko disanje, opuštanje mišića...).